Rasim

srijeda, 01.08.2007.

Imaginarno putovanje XD

Image Hosted by ImageShack.us
Shot with DMC-FZ20 at 2007-08-01

Bilo je to prije nekih 2 tjedna, sredinom srpnja, baš u vrijeme onih nesnosnih vručina koje su tada harale našom zemljom. Taman mi je bio započeo godišnji odmor kojeg san odlučio provest na moru, točnije u nekom malom mirnom mjestašcu u srednjoj Dalmaciji. Mjesto boravka nisam znao još, htio san se odlučiti za njega tek kad dođem na more. Na odmor sam krenuo rano ujutro kako bih izbjegao gužve na cesti što sam donekle i uspio; no ipak sam proveo sat i pol vremena pržući se na suncu i stojeći u koloni na autocesti zbog većeg sudara. Išao sam sam sa svojom Golf IV koju san kupio od svog inaće profitabilnog posla, naime, novinar sam. Oko podne sam stigao u metropolu Dalmacije, grad star više od 1700 godina, Split. Od prvotnog mirnog odmora san odustao jer me je dolaskom na more cijelog obuzela želja za zabavom pa san tako odlučio ostati u Splitu. Nakon dvosatne iscrpljujuće potrage za smještajem odlučio san se smjestiti u jednom prelijepom hotelu sa četiri zvijezdice. Hotel je imao neko talijansko ime, nešto kao "Fabio", no nisan uspio upamtit. Najviše mi se dojmio zbog odličnog pogleda na more, lijepog i suncem obasjanog bazena punog mladih, neudatih žena i blizine jedne duge pješčane plaže koja je idealna za relaksiranje i pravi godišnji odmor. Prvo popodne sam iskoristio za razgledavanje gradskih znamenitosti, točnije Diklecijanove palače, par starih crkava i spomenika povjesnih ličnosti. Mislio sam da će mi se takvo razgledavanje svidjeti no ipak nije jer mi je bilo dosadno i nimalo zanimljivo. Zato san odlučio da ću iduće dane provesti jednostavno se zabavljajući po splitskim noćnim klubovima a želio sam posjetit i što je moguće vise raznoraznih partya. Sljedecih 6 dana su mi prošla u trenu jer sam stalno visio po raznoraznim disko klubovima i partyima upoznavajuci mnogo raznoraznih novih ljudi sa svih strana svijeta. Od sviju mi se ponajviše svidio karizmatični Talijan Fabio, s kojim sam se toliko sprijateljio da smo odlucili skupa provesti naše godišnje odmore. Do sad smo već uspjeli "zbarit" par Poljakinja i Talijanki. Dani su počeli prebrzo prolazit. Probudi bi se oko podne, doručkovao bi il ručao (kako vam je draze) i zaputio bi se po najačem suncu na plažu. Kratko bi plivao a zatim bi zasjeo na svoj veliki plavi ručnik na plaži. Tako bi promatrao razne cure no ponajvise mi je pažnju oduzimala igra koju su "domaći" dečki igrali u pličaku. Nakon sta su me uočili i vidjeli moje zanimanje pozvali su me da im se pridružim što sam ja objeručke prihvatio. Igra se zvala picigin i super san se uklopio; čak sam sa par lijepih poteza mamio poglede nježnijeg spola. Na plazi bi ostao do kasnih popodnevnih sati a onda bi se zaputi u hotel i spremanje za noćni izlazak. Do kraja odmora mi je ostalo jos samo 3 dana i sa Fabiom sam se dogovorio da cemo posjetiti dva svjetski poznata noćna kluba, Auroru i Hacijendu. U tim klubovima je provod je bia odličan. U oba kluba su gostovali svjetski poznati Dj-evi a u oba kluba smo upali besplatno preko Fabijevog prijatelja. U ta dva dana san upoznao više mladih i neodoljivih cura nego u cijelom svom životu i mnoge su mi se nudile kad su vidjeli na meni svjetski poznate modne marke koje san odjenuo no nisu me privlačile, neznam ni sam zašto. Brzo je dosla i zadnja večer mog odmora. Bio sam sa sam sa Fabijem u svojoj hotelskoj sobi. Nakon ugodnog razgovora počeo je sa prisnim dodirima sto mi se na neki bolestan i uvrnut način svidilo. Lagano smo se počeli približavat jedno drugome i taman u trenutku kad su nam se usne trebale dotaknuti, nestalo je sve. Nestao je Fabio, godišnji odmor, Split i sve ostalo što sam proživio u ovih petnestak dana. Poceo sam se lagano budit. Nalazio sam se u bolnici. Pokraj mene su bila dva prazna kreveta i bio sam jedini pacijent u svojoj bolesničkoj sobi. Nakon par minuta u čuđenju u sobu je ušao doktor sa ozbiljnim izrazom na licu. Nakon kratkog razgovora otkrio mi je da me je Fabio prvo drogirao a zatim silovao. Na kraju tog bolesnog čina tri puta je istetovirao svoje ime na moje tijelo. Nestao mi je i auto kao i sve vrijednosti koje san imao sa sobom. Vratio sam se u Zagreb a na poslu san uzeo bolovanje. Sve teže san podnosia pritisak ovih zadnjih deset-petnest dana i poželia san je rješit muka; pomislio san na samoubojstovo. Prvo sam smišljao način no kasnije san se odlućio bacit sa vrha svoje zgrade. Odlučio sam to uraditi u ranim jutarjim satima. Kad san se popeo na krov kroz cijelo tijelo su mi prošli trnci i hvatala me nekakva tjeskoba. U zraku vidjeh jato nekakvih crnih ptica, no život mi je bio bez ikakve nade. Bio san obućen u svoj žuti svileni ogrtać a na nogama sam imao kućne papuče. Bacih se... Ljudi koji su se rano zaputili na posao otkrili su moj beživotni leš i samo prolazili kraj njega. Tek je nakon pola sata, moja dobra susjeda, baka Agneza pozvala Hitnu pomoc i Policiju no bio sam mrtav. Mislim da je to jedina žena koja me je ikad voljela. Njoj san ostavio sav svoj imetak...

- 21:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #